Sastanak u klubu ljubitelja viceva. Svi vicevi su katalogizirani pod brojevima i stari članovi ih znaju napamet. Jedan od članova priča vic: Pedeset i jedan! Svi se nasmiju. Jedan drugi član: Dvadeset i osam! Grohotan smijeh. Sastanku prvi puta prisustvuje jedan novak. Videći kako je dovoljno izgovoriti samo broj vica, odluči da proba i on. Osamnaest! Tajac, nitko se ne smije. Jedan od starijih članova mu se obrati: Kolega, nije važno kakav je vic, važno je kako se ispriča.