Šeće ateist šumom. I divi se: Kakva divna stabla! Kakve snažne rijeke! Kakve prekrasne životinje! Dok tako šeće uz rijeku, začuje šuškanje u grmlju iza sebe. Okrene se i ugleda grizlija od 3m kako ga napada. Potrči najbrže što može puteljkom. Pogleda preko ramena, medvjed mu se sve više približava. Ponovno pogleda preko ramena, a medvjed još bliže. Spotakne se i padne. Počne se pridizati i ugleda medvjeda kako se nadvio nad njega i podiže desnu šapu da ga svlada. U tom trenu ateist procvili: O, moj Bože! Vrijeme se zaustavi. Medvjed zastane na mjestu. šuma umukne. Obasja ga snažna svjetlost, a s nebesa se začuje glas: Negiraš moje postojanje svih ovih godina, učiš druge da ne postojim, a stvaranje života pripisuješ kozmičkoj slučajnosti. Očekuješ li da ti pomognem iz ove nevolje? Trebam li te smatrati vjernikom? Ateist pogleda ravno u svjetlost. Bilo bi licemjerno odjednom od Tebe tražiti da me tretiraš kao kršćanina, no možda bi mogao medvjeda učiniti vjernikom? Dobro. - reče glas. Svjetlo se ugasi. Šumom ožive glasovi. A medvjed spusti svoju desnu šapu, sklopi obje zajedno, pogne glavu i kaže: Gospodine, blagoslovi ove darove koje ću primiti od tvog obilja po Kristu, našemu Gospodinu. Amen.