Jack i Bob krenuli na skijanje. Vozili se nekoliko sati i uhvatila ih strašna oluja. Sklonili se na neku farmu i zamolili zgodnu gospođu koja im je otvorila vrata da kod nje prenoće. - "Ma znam da je vani grozno ali nedavno sam ostala udovica pa bi ljudi mogi svašta pričati ako vam dopustim da prenoćite u kući", reče udovica. - "Ne brinite", reče Jack, "mi ćemo prespavati na štaglju, a čim se vrijeme popravi, odlazimo!" Žena pristane i njih dvojica prespavaše na štaglju. Ujutro se vrijeme popravilo i oni krenuše na put. Ostatak vikenda proveli su uživajući u skijanju. Oko devet mjeseci kasnije, Jack je iznenada dobio pismo od nekog advokata. Trebalo mu je neko vrijeme da shvati da se radi o advokatu one zgodne gospođe sa farme. Ode on Bobu, pa ga pita: - "Čuj, sjećaš se one zgodne udovice kod koje smo prespavali kad nas je na skijanju uhvatila oluja?" - "Da, sjećam se." - "Jesi li ti možda usred noći ustao i posjetio gospođu?" - "Pa, jesam", reče Bob zacrvenjevši se jer ga je Jack prokužio. "Moram priznati da jesam." - "I, jesi li se možda predstavio mojim imenom umjesto da joj kažeš svoje?" Bob je problijedio. - "Da, jesam - sorry stari. Zašto pitaš?" - "Nedavno je umrla i sve mi ostavila."