U nekom selu vjenčao se mladi par i pošto je to u tom selu bila takva tradicija, novopečeni muž učlanio se u "Klub Oženjenih Muškaraca". Naime, svi oženjeni muškarci iz sela učestvovali su u tom klubu kojem svrha je bila druženje petkom uveče uz nekoliko čaša piva i prijatnom razgovoru. I tako jednog petka oženjeni muškarci druže se tako oni i razgovaraju o tome šta ko najviše voli da radi. Pošto su svi muškarci osim mladoženje bili već stariji, njihova omiljena djela bila su tome primjerna: - "Ja najviše volim ići u kino," kaže prvi, - "Ja obožavam igrat briškulu," komentira drugi, - "A ja sam veliki ljubitelj boćanja," na to će treći i tako svi više-manje davaju slične odgovore, dok nije došao red na novopečenog muža. - "Ja najviše volim ševiti moju mladu ženu," kaže on. Stariji kolege potapkaju ga po ramenu kao: - "Mlad si ti, proći će tebe ta euforija kad-tad." Nakon druženja, mladi muž se vraća kući, pa ga žena pita: - "I, dragi, o čemu ste danas razgovarali?" - "O tome šta ko najviše voli da radi." - "I šta si ti rekao?" Mladić se malo zamisli, pošto nije htjeo ženi reći istine da se ona ne bi uvrjedila. - "Ja sam reko da najviše volim ići u crkvu," izmisli mladić prvo što mu pade na pamet. - "Nisam znala da si toliko vjeran. Ali dobro, tek smo se vjenčali, neke stvari još nismo saznali jedno o drugom..." Slijedećeg dana mladi muž i njegova žena šetaju po selu kad ono naiđu članovi "Kluba Oženjenih Muškaraca" pa kažu ženi: - "O, gospođo, čuli smo da vaš muž najviše voli jedne baš jako delikatne stvari...!" A ona će: - "Ništa mu ne vjerujte, samo dva puta bio je unutra i još tada je zaspao..."